Moja prabaka Mendešinka po nadimku.
Fotografija nastala u bijelom svijetu dok još u Paizu nije bilo fotografa Ruljančića. Na slici lijevo je moj nuono Nini, po nadimku sa svoja dva sudruga na služenju vojnog roka u staroj Austrijskoj vojsci. Slika je Cabinet portrait – Souvenir pozadinskog kartona iz zadnjeg desetljeća XIX stoljeća.
Fotografija nastala oko 1895. godine na kojoj se vidi jugozapadni dio Stari Grada, te sa lijeve strane kuća i mauzolej don Šime Ljubića, a sa desne strane rijetko kad viđena tzv. kula, a u ono vrijeme mlin na vjetar sa još uvijek vidljivim krilima vjetrenjaće koja je okretala mlin.
Milovan Buchberger utvrdio je u razgovoru sa brodograditeljem Antunom Milašićem (r. 1929.), koji vjerujem još živi u Starom Gradu i njegovim starijim bratom Dinkom (r. 1927.) koji je živio u Zagrebu, proizlazi da je mlin krajem 1880-ih kupio njihov djed Dinko kada se nakon plovidbe na engleskim brodovima odlučio nastaniti u Starom Gradu gdje kao kalafat kasnije otvara brodogradilište. Smatra se da je mlin u uvali Lučica 1868. izgradio Petar Ivanišević (1807-1888), kapetan i gradonačelnik, koji je u mjestu posjedovao i silos. Da li je ideja za gradnju mlina Ivaniševiću sinula nakon smrti liječnika i posjednika Petra Ostojića (1780-1851), koji je prvi na otoku 1810. (nakon smrti supruge Marijanke, inače sestre znamenitog Petra Nisitea) sagradio vodeni mlin u Jorinama (kod Dola), a koji je čini se zbog smanjene količine oborina, negdje sredinom 19. stoljeća prestao s radom.
.
Fotografija na kojoj vidimo dio članova mnogobrojne obitelji Fiorinini slikanih na Priku 1895. godine. Po siječanju starijih obitelj Fiorinini je imala svoju trgovinu mješovite robe i bila je u funkciji i iza II svjetskog rata do pedesetih godina prošlog stoljeća na trgu Škor. Iza njih vidimo dimnjak malog pogona za izradu tjestenine ili maništre uz koje je bilo i brodogradilište brače Babara. Zgrada je uništena požarom i poslje II svjetskog rata na istom mjestu je podignut spomenik borcima NOB-a.
Stari Grad na slici snimljenoj 1896. godine sa zvonika crkve Sv. Stjepana koja prikazuje samo središte mjesta tj. krovove kuća u Srinjoj koli, te se lijepo vidi Priko sa oskudnim raslinjem i u sredini slike crkva Sv. Jerolima, iza koje je danas gradsko kupalište osnovano 1926. godine. Također se može vidjeti mnoštvo lancuna na sušenju koje su žene koje su se bavile pranjem posteljine (lavandijere) za imučnije građane sušile na grmlju uz žalo na Priko. Još jedna onovremena raritetna fotografija na kojoj se naziru kraci vjetromlina na predjelu Lučice.
Raritetna fotografija nastala 1896. godine na kojoj su otac i sin u Starogradskom polju koje je nastalo parcelizacijim još za vrijeme Grka i iz onog doba nosi naziv Faroska Hora, te i po kasnijoj Rimskoj parcelizaciji Starogradski Ager. Lijevo od dječaka se u daljini nazire Vrboska vala.
Kuća i mauzolej don Šime Ljubića u Starom Gradu.
Osnovna škola u Starom Gradu počela se graditi 1906. godine, a svečano je otvorena 1908. godine kao muška i ženska pućka škola što se vidi na uglovima lijepe zgrade nove škole. Posebno interesantno i današnjoj genereaciji nepoznato da se je škola počela graditi na mjestu gdje je bilo jezero mutne i blatne morske vode sa dnom crnog gliba koje je nasuto. U ono bi se doba nestašna djeca namazala crnim blatom iz jezera i izašli van kao morčići, te prešavši koridor do čistog mora skočivši u čisto more skinuli sa sebe crni glib.
Obitelj Petra Kuničića snimljena prije 1900. godine na Visu, tada Lissa u fotografskom atelieu Celestina Polzinettia. U to doba je Kuničić službovao kao učitelj u Visu, a zatim u Blatu na Korčuli, a od 1901. godine u Starom Gradu. Prva s lijeva na fotografiji je Zlatica kasnije učiteljica kao i njena majka Marica koja sjedi. Desno od majke stoji mlađa sestra Natalija koju kada usporedimo sa donjom slikom, dade se zaključiti da je fotografija nastala oko 1890. godine, jer na donjoj fotografiji na kojoj je snimljena 1908. godine kao mlada sokolašica već je djevojka. Desno je Petar Kuničić.
Sokolašice i sokolaši iz sokolske župe Stari Grad na Hvaru snimljeni 1908. godine odmah po osnivanju sokolske župe Stari Grad. Za tri djevojke koje su se prve upisale poznata su imena i to su druga s lijeva Natalija Kuničić, četvrta Zlatica Kuničić i peta Vinka Ljubić.
Zlatica Kuničić kao mlada sokolašica 1908. godine na lijevoj strani i kasnija slika kao učiteljice iz Spomenice ženske pučke škole u Strarigradu koja je izdana 1925. godine.
Razglednica upućena u Starigrad Zlatici Kuničić uz napomenu iza imena njenog zvanja “učiteljica”. Razglednica je poslana 15. 09. 1911. godine iz Visa.
Glazbari iz Starog Grada na otoku Hvaru 1909. godine.
Sokolaši Sokolske župe Stari Grad 1908. godine slikani ispred Tvrdlja. Fotograf Pietro Ruljančić kopirao je slike na papiru formata razglednice sa dijelom za tekst i adresu, te su mnoge tako putovale i ostale sačuvane do današnjih dana.
Ukoliko se slika poveča mogu se raspoznati osobe na slici.
Osnovna škola Petar Hektorović iz Starog Grada ove godine slavi 110. godinu od svečanog otvaranja nove školske zgrade 1908. godine. Slika Pietra Ruljančića iz 1911. godine sa djevojčicama u prvopričesničkoj odjeći na putu prema crkvi sv. Stjepan.
Stari Grad sa dijelom kuća koje su među najstarijima u mjestu jer po datumu izgradnje datiraju još iz vremena Petra Hektorovića.
Dio Stari Grada tridestih godina XX stoljeća viđen očima umjetnika Bartola Petrića. U odnosu na gornju fotografiju srednji sklop kuća još je bio cjelovit i nastanjen.
Stari Grad sa izlazom na more iz Zoranićeve ulice pred više od stoljeća, a u kojoj su smještena dva gornja motiva.
Groblje u Stari Gradu smješteno na Budinjcu je prema Kuničiću utemeljeno 1836. godine, ali prema podacima u Biskupskom arhivu u Hvaru, groblje u Starom Gradu blagoslovljeno je u nedjelju 1. travnja. 1838. godine. Motiv sa groblja i monumentalnim spomenicima je sa samog prelaska iz XIX u XX stoljeće. Tamni najviši spomenik na groblju sa svijetlim kamenim postamentom u to doba sa samo jednom slikom (danas dvije) obitelji Frane Godoi bio je i ostao najviši spomenik na Starogradskom groblju.
Uz bratimske grobnice Duše od Purgatorija (čistilišta) postojale su i grobnice bratima Bratovštine Presvetog Sakramenta od 1878. godine. Na slici je njihova medalja Bratima Prisvetog Sakramenta.
Botteri – homage
Antonio Botteri
Antonio Botteri, dragi prijatelj na gornjoj slici u svojem dnevnom boravku sa Prakticom u ruci.
Moram napomenti da mi je bilo drago kad sam saznao da je bio vršnjak sa mojom majkom i da
su pohađali zajedno osnovnu školu. Posebno drago je bilo ćuti izgovoreno ime moje majke u
deminutivu iz njegovih usta. Velika čast mi je bila kad nas je ovjekovječio svojim foto aparatom u svojoj kući, te u eri digitalizacije poslije nekoliko dana primiti crno bijele fotografije.
Imao sam priliku pročitati njegovu neobjavljenu šestu knjigu koja je bila tek u rukopisu. Kao kroničar minulog vremena sa svojih pet knjiga nas je veoma zadužio jer nam je predočio ljude i događaje Paiza iz svoje mladosti.
Petar Botteri
Petar Botteri, dragi prijatelj koji je nastavio stopama svoga oca, te dostigao vrhunac u svojoj karijeri umjetničkog fotografa, koji bi poželio svaki fotograf. Petar pred vratima svoje kuće u Starom Gradu.
Susret na obali u Splitu sa Petrom Botterijem i njegov prijeki pogled koji kaže”zar me baš moraš slikati”.
Ponovno još jedan susret u Splitu podno Grgura Ninskoga i šerifska poza.
Botteri Petar je koristio svaki slobodni trenutak bez obzira na vrijeme i godišnje doba u potrazi za novim motivom.
Rudina Mala
Mala Rudina sa svojim središnjim trgom okružen kamenim kućama sa krovovima od kamenih ploča. Trg tzv. Veli dvour kojim dominira zajednički seoski mlin za mljevenje maslina na otvorenom, te kameni stup sa starinskim feralom za osvjetljenje trga. S desne strane je pred nešto više od desetak godina bio i zajednički seoski torkul.
Fotografija nekoliko generacija žitelja Male Rudine nastala za posjete profesora Grge Novaka 1930. godine za njegovog boravka dok je uokolo istraživao lokalnu floru i faunu, a objavljena je u njegovoj knjizi – zborniku Otok Hvar. Slika vrvi od mladosti i djece, a posebno zanimljivo što nema ni jednog odraslog muškarca (vjerojatno rade u polju). Desno od mlinskog kamena sjedi Kota Bibetova, Bežina, inaće su svi u selu Šoljani, i drži svog sina Petra Bežina rođenog 1929. godine. Iza nje je još jedan dječarac, a ostalo sve su osobe ženskog spola.
Do pred kratko vrijeme Petar Bežin Šoljan bio je jedini najmlađi živući sa prethodne fotografije nastale 1930. godine. Bila mi je čast poznavati ga kao vrlo dragog i naobraženog čovjeka s kojim sam mogao o svemu pričati. A posebno zanimljivo bio je sa mojim ujcem Ninijem prijatelj još od omladinskih radnih akcija u njihovoj mladosti.
Veli Dvour u Maloj Rudini na slici nastaloj istog dana 1930. godine sa nekoliko ženskih osoba i blagom (koze) pred kućom Bežinih.