Razglednica Komiže sa tvornicama za preradu ribe kojih je bilo osam do 1914. godine. Kako na žalu tako i u moru vide se mnogobrojni ribarski brodovi – falkuše.
“Godine 1893.bilo je u Visu 450 upisanih ribara, 117 ribarskih brodova i 967 mreža, a u Komiži 1150 upisanih ribara, 245 ribarskih brodova i 494 mreže.”
Riblje tvornice u Komiži prepoznatljive po svojim dimnjacima.
Prije 1914. godine postojale su u Komiži ove tvornice za preradu ribe, a napose srdela i skuša:
“Braće Mardešić”, “Mardešić i komp.”, “Prva damatinska
ribarska zadruga”, “Degrassi”, “Warhanek”, “Neptun”, “Lagena” i “Bogdanović”.
Falkuše u Komiži na otoku Visu u vrijeme mjesečine kada su sve bile izvučene na žalo.
Na slici se vide viški ribari poslije obilatog ulova srdela kako su pristupili solenju srdela u barilima na žalu.
“Ribolov sa tratama je daleko stariji od onoga sa vojgama. On je počimao tako da je lađa, zvana “svičarica” na kojoj je na posebno uređenom “svićalu” gorjela borovina polagano vozila kupeći ribu, koju je svjetlo mamilo. Kad je “svićar” ustanovio da ribe ima i upoznao njen položaj, druga je lađa, zvana “levut” oko svićarice polagala u more veliku mrežu koja koja se u sredini produljivala u “saku” (vriću). U to su se ribari iskrcali na suho,
počeli vući užeta, kojima su bila privezana oba kraja velike trate i vukli dotle dok vještim manevrom nije svićar uspio da riba uđe u “saku”. Tada je pristupila i treća lađa, “barketa”, i kada se cijela mreža opet složila na palubu levuta, izvukla se “saka” zajedno sa većom ili manjom količinom ribe. Događalo se u nekim slučajevima da su i sve tri lađe bile napunjene do vrha ribom.”
Ribari po povratku sa ribanja armižaju mriže. U pozadini se vidi Biševo.
Posljednja regata falkuša od Komiže na otoku Visu do Palagruže održana je na dan Svetog Ante 13.06.1937. godine. Slika je nastala pred sam polazak na zadnju utrku.
Falkuša razapetih jedara plovi prema pošti za jastoge. Snimka je napravljena prije 1915. godine sa K.U.K. austrijskog ratnog broda te se vide mnogobrojne vrše za jastoge od šiblja i mreže i tri ribara kako otpozdravljaju brodu u prolazu.
Ranojutarnja svakodnevna scena sa rive u Komiži za vrijeme ribolovnog mraka. U Komižu su dovozili svježu ribu ulovljenu te noći iz bliže i dalje okolice za tvornicu Neptun. Na obali tako vidimo i loger sa koga se vrši istovar obilatog ulova iz prethodne noći i uobićajeni šušur. Snimka je sa početka pedesetih godina dvadesetog stoljeća.
Radnice komiške tvornice sardina vrše ručno slaganje ribe u metalne kaveziće za dalnju termičku obradu. Postupak konzerviranja je bio slijedeći: svježim srdelama su radnice ručno čistile ljuske i odstranjivale glavu i utrobu. Zatim su umakane u salamuru, prane u moru i postavljane na rešetke s repom prema gore kao na slici. Kada su se osušile, spustili bi ih u vrelo ulje ili vodu, kako bi se ispekle ili skuhale, zatim ocijedili, te na kraju složile u limene kutijice. Nakon toga bi ih zalili s uljem i zatvarali s poklopcem kojeg su ručno hermetički stisnuli po rubovima. Nažalost ovakve scene se više nikad ne mogu ponoviti. Ostaje ova fotografija sa početka pedestih godina kada je Neptun radio punom parom.
U Visu su prije 1914. godine radile dvije tvornice za preradu ribe: “Degrassi” i “Braće Mardešić”. Tvornica “Mardešić” radila je u uvali Rukavac.
Komiža je bila poznata još 1899. godine u evropskim razmjerima po izvozu jastoga i ostalih rakova i školjkaša koje je preko svoje firme izvozio Frane Baliko (stariji komižani se sijećaju osobe po tom nadimku – Baliko). Kao što se vidi po reklami koja je bila među uvaženim firmama koje se reklamiraju putem stranica turističkog vodiča za Dalmaciju, imao je prvo uzgajalište za rakove i školjkaše. Posjedovao je i poslovnicu za izvoz jastoga u Trstu, a posebno se poziva na povlašteni status pri isporuci njegovoj Visosti Nadvojvodi Charles-Etienneu.
Komiža na slici ovih godina na kojoj se vidi brod sa upravo pristiglim ribarom sa složenim vršama za jastoge, a u pozadini je komiška kula – muzej zvana “Komuna”.
Garbin – lebić u Komiži je posebno osebujan vjetar koji pokazuje snagu prirode i mora koji nadire prema žalu u Lućici.