Dobrić na staroj slici Šibenika iz 1920. godine. Lijvo gore nad vratima zatvorene butige vidimo reklamu Mate Štrkalja trgovca kuramom (kožom) i gumom za izradu opanaka. Na desnoj kući Žarković vidimo u sijeni obris rebusa. S obzirom da je to mjesto bilo najfrakventnije pri dolasku bodula sa otoka koji su se snabijevali u gradu raznoraznim potrepštinama, to je u okolnim trgovinama bio šarolik izbor robe za održavanje onodobnog naćina života. Desna fotografija prikazuje isto mjesto danas.
Na desnoj slici s lijeve strane je u vremenu sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća bio jedan od prvih u gradu kultnih kafića vlasnika Vlede Golda.
Fotografija talijanskog rebusa na Dobriću na kući Žarković u reljefu koji pretstavlja: dva krila, kosa, dvije flaše, tri kocke i mrtvačku glavu. Talijanski: Ale (ali), false, bocche, sorte, morte. Čita se: dalle false bocche sorte la morte, tj. “Iz varavih usta izlazi smrt” po don Krsti Stošiću. Po Dulibiću “smrt je kazna za klevetnike”.
Zahvaljući Turističkoj zajednici Grada Šibenika danas na tom mjestu imamo oznaku pod brojem 68 i verziju tumačenja šibenskog rebusa.
Slika ugla prve šibenske kazališne zgrade vjerojatno iz 18. stoljeća. Najstariji saćuvani podatak o njoj nalazi se u dnevniku Frane Đadrova iz 1846. godine, u kojem stoji da je ta zgrada “bivšeg teatra” – magazin njegovo vlasništvo. Na lijevom uglu krovnog vijenca ove lijepe zgrade na Dobriću nalazi se i danas jedan “mascherone” (maska), a još na poćetku 20. stoljeća bili su saćuvani boksovi u kojima su nekad bile lože. U donjem desnom uglu slike vidi se šibenski rebus.