Tim su imenom (Morlacchi, Murlacchi) Mlečani nazivali i stanovništvo u zaleđu dalmatinskih gradova, koje se prije Kandijskoga rata (1645–69) nalazilo pod osmanskom vlašću ili je živjelo uz mletačko-osmansku granicu. U mletačkim izvorima katkada je naziv Morlaci obuhvaćao i cjelokupno seljačko stanovništvo izvan zidina dalmatinskih gradova, jednako kao što je u novije doba planinsko stanovništvo u zaleđu dalmatinskih gradova označivano zajedničkim imenom Vlasi ili Vlaji.
Citat iz on-line izdanja Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Morlaci izlažu svoje domaće proizvode za prodaju na prostoru ispred stare pošte u Zadru 1900. godine.
Morlaci i morlakinje obučeni u svoju tipičnu nošnju za zadarsko zaleđe, poredani jedan do drugoga sa svojim krtolima u kojima nude domaća jaja, te cijele naramke šparoga i tuke na najgornjoj slici.
Morlakinje sa djecom u očekivanju kupaca na pazaru pred starom poštom na početku XX stoljeća. Jedna Morlakinja u doklici prede vunu, a u lijevoj ruci ima preslicu na kojoj je kudelja ovčije vune. Desnom rukom vrti vreteno i na njemu navija pređu.
Morlaci snimljeni početkom XX stoljeća pred konobom – tovernom koja je nudila na prodaju vino. Na glavama su nosili plitke kape sa niskim obrubom. Štap sa papirnatom zastavicom okačen na zidu je označavao koja se vrsta vina prodaje i po kojoj cijeni u toverni.
Morlaci pred tovernama viđeni okom umjetnika devedesetih godina XIX stoljeća. Vide se dvije susjedne toverne svaka sa papirnatom zastavicom na štapu koje označavaju koja se vrsta vina prodaje i po kojoj cijeni. U Šibeniku se prodaja vina označavala sa šibenskim raslinjem: grana smrike za crno vino, bor za opol i maslina za bijelo vino, a u Zadru papirnate zastavice na štapu sa cijenom i vrstom vina?