Princip klimatizacije kuća u prošlosti u Šibeniku
U najstarijem dijelu grada Šibenika koji datira još iz XII stoljeća u kući nad dolačkom klisurom postoje još i danas četiri kamena sa bužama koji vire iz zidova nepostoječih prozora koji su već poodavno zazidani radi unutrašnjeg razmještaja kako nadograđenih katova i novootvorenih prozora. To su ujedno i najlošije isklesani kameni držaći sa bužama koji su služili za umetanje drvenih motaka sa jedreninom za rashlađivanje unutrašnjosti prostorija u kući. Kako je kuća orijentirana prema jugu i moru to se struja zraka izmjenjivala po principu izmjene gornjeg toplog zraka preko motke sa jedreninom koji se je nadomještao novopridošlim ljetnim maestralom. Da je u toj kući nekad živio i bogatiji sloj šibenćana vidi se po ostacima uništenih bifora i otvaranju prozora standardnih dimenzija novijeg vremena. Zatamnjeni dijelovi među strlicama su mjesta nekadašnjih prozora koji su sada zazidani.
U NAVEDENOJ KUĆI U XV STOLJEĆU NEKADA JE ŽIVIO ARHITEKT I KIPAR JURAJ GIORGIO ORSINI – POZNATIJI KAO JURAJ DALMATINAC GRADITELJ ŠIBENSKE KATEDRALE.
Da su kameni izdanci sa bužama bili u prošlosti vrlo zastupljeni na kućama pretežno orijentiranim prema jugu vidi se i na slici snimljenoj ovih dana u ulici Nove Crkve. U Šibeniku na tako malom prostoru više nigdje nema toliko kamenih izdanaka sa bužama za kačenje drvenih motki od oko tri metra na koje su se vješale tende od jedrenine. Svi kameni izdanci su sa lijeve i desne strane prozorskih otvora na visini od dvije trečine. Sve četiri višekatnice su za pretpostaviti građene u isto vrijeme i za vjerojatno bogatiji sloj građana, trgovaca ili zanatlija.
Na Trgu pučkih kapetana na Gorici na kojem je dominirala gorička česma otvorena 12. 5. 1879. godine također su ovjekovječeni kameni nosači sa bužama u koje je umetnuta duga motka na koju se vješala jedrenina koja je stvarala hlad na kući. Posebno interesantno šte se motke vide zakačene i na južnoj i na istočnoj strani kuće. Na prvom katu se vidi dvoje ukućana na prozoru. Iako pučka kuća manjih dimenzija i po stilu gradnje građena od sitno tesanog kamena koji istovjetan je upotrijebljen i vidljiv na ostacima zidina u Kninskoj ulici koji datiraju iz XVI stoljeća.
Kuća sa prethodne slike u fazi renoviranja. Na nekim otocima Buže u kamenu zovu “UŠI PROZORA”, samo što bi to u ovom slučaju značilo da su uši poprilično razmaknute jer su dosta udaljene od prozora. Imalo je to i prednosti jer tako zaklonjeni zid iza jedrenine stvarao je hlad, te se je u kući moglo ugodnije boraviti.
Jedino po jedna kuća na Gorici i u Docu je ovjekovječena sa “Ušima prozora” u kojima su umetnute motke koje su držale jedreninu za hlad.
Najljepši prozori i balkom sa triforom na palači Divnić iz vremena kada su dominirali prostorom desno od trga pred katedralom i vječnicom, a pred njom nisu bile kućice koje su kasnije nadograđene i zaklonile su je pogledu te je sva ta ljepota nepoznata današnjim šibenćanima. Taj najljepši salon sa takvim balkonon i prozorima trebalo je rashladiti za ljetnih vručina. TA PROSTORIJA JE BILA PIANO NOBILE i tako se klimatizirala.
Klimatizacija u salonu iza poduže lantine bez pretjerivanja dužine oko pet metara je dočarana na gornjoj slici. Princip hlađenja samih zidova za ljetne vručine doprinosi da već unutra ulazi malo hladniji zrak koji istjerava iznutra topliji poviše lantine sa tendom kroz gornji dio prozora.
Klimatizacijski kameni nosači sa bužama na najgornjem četvrtom katu kuće na Gorici.
Iako na zavidnoj visini u odnosu na okolne kuće na najljepšem prozoru sa monoforom uz prozor su ugrađeni kameni izdanci sa bužama za kačenje motke sa tendom za klimatiziranje unutrašnje prostorije.
Klimatizacija po shemi sa gornje slike. Za ljetnih vručina maestral bi ulazio u prostoriju iza tende, i koliko god bio topao izmjenjivao bi zrak u prostoriji gdje bi se topli dizao prema plafonu prostorije i izlazo van poviše motke na prozoru sa tendom. Mislim da ne stoji da su se tende polijevale vodom, jer je poznato da je Šibenik u prošlosti općenito oskudijevao sa vodom a pogotovo za vrijeme ekstremnih ljetnih vručina. TAKOĐER JE NERAZUMNO TVRDITI DA SU SE KAMENE BUŽE KORISTILE U ŠIBENIKU U PROŠLOSTI I NA ZAKAĆENIM MOTKAMA DA SE SUŠILO TANGANO PREDIVO I SUKNO. KROZ ZADNJIH NEKOLIKO STOLJEĆA JE U ŠIBENIKU BILO SVEGA NEKOLIKO TANGARIJA, A OVAKO ISPADA DA JE BIO SVJETSKI CENTAR ZA FARBANJE SUKNA I PREDIVA.
Dolac sa kućama uz mandroč gdje su dolački težaci privezivali svoje gajete kojima su odlazili u svoja polja na Srimi i Martinskoj. Prva dvokatnica je jedina koja dokazuje i na kojoj se može vidjeti na drugom katu motka od nekih skoro tri metra koja je umetnuta u kamene buže na visini oko dvije trečine prozorskog otvora.
Prozor sa prethodne slike uvečan, te se vidi motka zakačena u buže u kamenu na lijevom prozoru. Ispod prozora je presložena jedrenina koja se vješala preko motke da služi za osvježenje unutrašnjosti prostorije u kojoj se najviše boravi preko dana.
Isto mjesto u Docu samo sto i nešto godina kasnije sa kućom podijeljenom na dva vlasnika i nadograđenim katom bez krova sa terasom.
Buže u kamenu snimljene sa strane od mora. Srednji kameni izdanak je sa dvije buže, tako da on služi za zakačiti motku iz obe prostorije, tj lijeve i desne od kamenog nosača.
Palača Foscolo na novoj snimci gdje se vide kameni izdanci iz zidova sa jednom bužom u kamenu sa lijeve i desne strane prozora sa monoforama, te srednji nosač sa dvije buže. Za pretpostaviti je da se pred nekoliko stoljeća takve kamene izdanke na fasadi ugrađivalo za prostoriju u kojoj se ljeti za vrućih dana najviše boravi, a visina ugradnje ilustrira i potkrepljuje prethodna tumačenja kako se hladi unutrašnjost.
Don Krsto Stošić u svome tekstu o t. zv. Foskolovoj palaći kaže “Na palaći su tri kamene korniže (vijenca) bez nakita te šest izmaknuti prorupljenih kamena, kroz koje se provlačile gredice, da se tu suši odjeća ili rubenina.” Posebno kada se vidi visina na kojoj su bile umetnute gredice kako kaže don Krsto Stošić bilo je malo vjerojatno da je ženska služinčad mogla bez opasnosti rastirati rubeninu a da ne padnu na ulicu preko prozora. Iz svega dosad iznesenog vrlo malo vjerojatno jer su iza tih najatraktivnijih prozora na palaći bile najudobnije dnevne sobe vlasnika palaće, koji se štitio od ljetnih vručina na gore opisani način. PO IZGLEDU PROZORA SA MONOFORAMA JASNO JE DA SU SE NALAZILI NA NAJ OTMJENIJEM DIJELU PALAĆE – PIANO NOBILE GDJE SU GOSPODA NAJVIŠE BORAVILA I KLIMAIZIRALA SE UNUTRAŠNJOST.
Snimka detalja prozora sa kamnenim izdancima uz prozore na palaći Foscolo nastala početkom dvadesetog stoljeća.
Kuća iz Doca sa izdancima u kamenu koji su po izgledu vrlo elegantni u odnosu na većinu ostalih u gradu. Desni kamen sa bužom je djelomićno odlomljen na donjoj buži, a gornjoj buži nedostaje veći dio koji obujmljuje drvenu motku koja se zakači u njega. To je ujedno i jedini primjer koji se može naći u gradu Šibeniku koji na svakom kamenom izdanku ima po dvije buže, tj. predviđen je za dvije mogućnosti kačenja motke. Donja buža je sasvm uz zid i malo niža I SLUŽILA JE ZA DIZANJE TERETA, a gornja udaljenija od zida je standardna i služilaje za izmjenu zraka kako je na većini kuća u gradu.
Kameni izdanak sa prethodne slike koji dokazuje da nije bilo baš jednostavno zakačiti tešku drvenu motku iz prve u rupu, a kako je ovaj kameni izdanak sasvim elegantan sa malo mase kamena oko buže to se vidi na tom primjeru da su se kamene buže znale odlomiti pod pritiskom tereta same motke ukoliko se ne pogodi buža iz prve. Još važnije, to je jedini kameni izdanak koji je popravljan komadom kovanog željeza da bi se pričvrstio sa vručim olovom u naknadno napravljene rupe i služio svrsi hlađenja u unutrašnjosti prostorije.
I kuće pućana sa samo jednim spratom i malim prozorima su imale i lijevo i desno kamene izdanke u visini dvije trečine visine prozora na južnoj strani prema suncu za klimatiziranje unutrašnjosti prostorija u kojoj se najviše boravilo, a u ovom slučaju kuhalo i spavalo.
KAKO SU KUĆE PUĆANA BILE SKROMNIH DIMENZIJA I SA MALIM PROZORIMA TO STOJI I KONSTATACIJA DA SU BUŽE SLUŽILE DA SE NA TAVAN DIGNU ŠTO LAKŠE DRVA ZA KUHANJE, TE HRANA I OSTALE POTREBŠTINE.
Na tavanu su se nalazili komini sa komoštrama za kuhanje i kačenje bronzina.
Bogato ukrašni kameni izdanak sa bužom smješten tik uz rub malog prozora kuće pućana na Gorici najvjerojatnije demontiran sa neke otmjenije kuće. Kvaka sa lijeve strane zakačena u ušicu za škuru ilustrira koliko je to sve u suprotnosti statusa kuće i kamena sa bužom.
Da su i kuće orijentirane i prema istoku, te zapadu jedna nasuprot drugoj imale kamene nosaće sa bužama može se vidjeti u ulici Grgura Ninskoga, a do pred kraj XIX stoljeća su obe kuće bile udaljene od gradskih zidina, točnije kule Malpaga svega nekoliko metara.
Na kućama u dijelu grada iz XV stoljeća može se vidjeti najlošija izvedba kamenih izdanaka za vješanje motki, te su najvjerojatnije služile za dizanje terta za život na tavanu i polaganje dasaka za sušenje voća i povrća jer su bile u donjoj razini prozora.
Zgrada koja je bila odmah uz kulu Malipiero iako svega nekoliko metara od gradskih zidina i orijentirana prema sjeveru i na prozorima na drugom katu koji su nadvisivali gradske zidine imala je kamene sa bužama.
Lijepo isklesani kameni nosači sa bužama da nebi ostali neiskorišteni, eto ipak jedan služi da bi se za njega mogli pritegnuti električni vodovi što se bolje vidi na gornjoj slici.
Kao na primjeru najgornje slike na postu može se vidjeti i na kući Vidović koja datira prije XV stoljeća, vjerojatnije i ranije vide se kameni nosaći sa bužama koji svaki ima svoj poseban neprecizni oblik. Taj dio kuće je okrenut prema zapadu i tu su bila tri prozora sada zazidana i jedan kamen koji nedostaje na mjestu novootvorenog prozora.