Tršćanska luka 1896. godine i Molo San Carlo na kojem su privezani parobrodi SELENE i ALMISSA. Parobrod Selene je izgrađen 1881. godine u Trstu, a bio je dug 78.27, širok 9.45 i visok 6.23 metra. Parni stroj je bio od 751 KS. Imao je 1344 bruto tona i nosivosti neto 813 tona. Na parobrodu su bila 32 ležaja I klase i 20 ležaja II klase. Parobrod je opsluživalo 19 ljudi i bio je u službi firme Lloyd Austriaco iz Trsta.
Razglednica koja se je mogla kupiti na parobrodu SELENE pred kraj XIX stoljeća. Parobrod je saobračao na brzoj pruzi između Trsta i Kotora. Kako je vidljivo iz jedinstvenog teksta na prednjoj strani razglednice vozio je uvijek, bez obzira na vrmenske uvjete i godišnja doba.
Dio parobroda SELENE na kojem se mogu vidjeti karakteristični dijelovi koji su i na donjoj slici gdje su slikani na prednjoj palubi putnici za vrijeme putovanja prema Šibeniku. Ovaj parobrod je imao na mjestu komandnog mosta s lijeve i desne strane bijelu zaštitnu kabinu od tende s malim prozorom. Iza je bila drvena kabina kormilarnice i pred dimnjakom dva velika zračnika. Na nosač zvona pred jarbolom je pričvršćena vrlo kratka drvena gredica preko koje se je rastezala tenda za hlad.
Parobrod SELENE na grčkom Mjesec – Luna kad je izgrađen, prvotno je bio paro jedrenjak. Prednji jarbol je bio iz dva dijela, te na njihovom spoju je bila katarka koja je držala gornji dio jedra. Dosta godina je ostala na tom mjestu iako brod više nije koristio jedra.
Putnici slikani na pramcu parobroda Selene za vrijeme vožnje 1896. godine. Kažu neki da su to bili turistički brodovi, ali po slici se da zaključiti da su to vrlo rijetki putnici koji putuju iz dokolice, te četiri vojna lica od koji je svaki drugog roda vojske, te naš dobrostojeći težak iz Šibenika koji se bolje vidi na donjoj slici.
Među putnicima slikanim na pramcu parobroda Selene se je našao i jedan imućniji šibenski težak odjeven u tipićnu nošnju za taj građanski sloj. Posebno se istiće đilet sa šibenskim pucama, te preko ramena prebačena jakna od smeđe čoje ukrašena sa resama. Najkarakterističnija je malena plitka kapa na glavi. U to doba još nije bila u Šibeniku ni na jednoj glavi ovjekovječena kasnije poznata šibenska kapa od narančaste čoje sa boulama u dva reda i resicama na zadnjem dijelu kape.
Tipićno ćime sa Selene razlikujue od drugih parobroda Lloyda Austriaco je njegov nosač zvona obrnuto slovo U u kojem visi brodsko zvono i ono služi kao nosač gredice za kratku pramćanu tendu.
Panorama zapadnog dijela Šibenika od Batiđela preko Doca pa do današnjeg muzeja i sklopa zgrada ispred porušenih u bombardiranju 1943. godine.
Samo dvije kuće u Šibeniku su imale direktan pristup iz kuće na more koje je pred kućom bilo zapriječeno zidom koji je ulazio u more tako da se sa kopnene strane nije moglo pristupiti morskom prilazu do kuće. Prva kuća je na slici bijela zgrada skroz lijevo, a druga u sredini slike. U vrijeme trgovanja i carinjenja robe pristigle u Šibenik i sa mora i kopna zvala se je Sanitat, a u XX vijeku Lučka kapetanija.
Snimka nastala sa parobroda Selene u pristajanju u Šibenik 1896. godine. Dvokatna kuća u sredini koja sa južne strane ima po pet prozora na svakom katu je s zapadne strane nadograđena za još jedan prozor, s time što je bila jedina koja je u Šibeniku imala na uglu istureni ugao ostakljen, a koji je pružao pogled i prema zapadu i jugu. Na tom mjestu je najprije otvoren hotel Krka, dok je nama znani hotel Krka nosio ime Grand hotel Velebit. Potom je otvoren caffe Miramar, a poslije prvog rata kavana Istra.
Sve opisano na prethodnoj slici možemo vidjeti na snimci sa početka XX stoljeća. S lijeve strane je nadograđen
još po jedan prozor i ugaona ostakljena veranda. Na krovu zgrade se vide reklamna slova HOTEL KRKA.
Na rivi pred hotelom je privezan parobrod Tommaseo Šibenske kompanije Pio Negri drug.
Jedna fotografija iz 1896. godine, ako ne i možda jedina na kojoj se može vidjeti kako je nekada izgledao Šibenik sa zapada i brdo Gvozdenovo podno kojeg je kasnije izgrađena tvornica La Dalmatien dovođenjem električne energije u Šibenik.
Dio obale od ugla mula Krke pa prema sv. Frani na snimci iz 1896. godine.
Isječak sa gornje slike i jedini na kojem se može vidjeti kako je taj dio obale izgledao sa kamenom rivom sagrađenom 1895. godine i željeznim bitvama, a kojih na svim kasnijim snimkama nije moguće vidjeti jer je taj dio sagrađen na ostacima komine od mljevenja maslina i urušio se je u more. Tako imamo sve do drugog svj. rata na tom mjestu drvenu rivu.
Prilika da se vidi kako je nekada 1896. godine još prije izgradnje zgrade Lučke kapetanije izgledao taj mali dio koji su danas zauzeli kafići. S lijeve strane slike od bačvarske radnje pa do raznih malih zanatskih butiga.
Dio obale na mulu Krka sa bačvama koje trebaju biti napunjene morem da se pripreme za novu berbu. Na jednoj bačvi se vidi lakomica za nalijevanje mora.
Nekadašnji Hotel Al Pellegrini, a u momentu nastajanja snimke 1896. godine Hotel Krka, tako da se još vidi mjesto koje je zauzimalo staro ime. Na mjestu zatamnjenog prozora na drugom katu do Hotela Krke u vlasništvu poduzetnika Makale, pa cijeli ostatak drugog kata prema jugu zauzimala je brojna Šupukova obitelj sve do njegove smrti 1904. godine. Iako veliki posjednik nije imao u svom vlasništvu vlastitu kuću, već su stalno živjeli na fitu u tuđim kućama.
Možda će zvučati navjerojatno, ali je istinito šibenski težaci jure karom nizbrdo pred hotelom Krka da bi napunili bačvu od nakoliko mira morem koju će odvesti do svoje konobe. More se u to doba kad je voda bila dragocijena i skupa, a grad imao samo nekoliko javnih česmi koristilo za nalijevanje u rasušene baćeve da se zastanjaju. Bačve ovih dimenzija su se u cijeloj Dalmaciji i Istri upotrebljavale za dovoženje vode ili mora.
Kako u Dalmaciji tako i u Istri u Rovinju iste veličine i građe bačava su se upotrebljavale za prevoz vode ili mora za zastanjavanje protiv curenja rasušenih duga od prošlogodišnje jematve. Samo što su kola u Istri vukli boškarini, a kod nas konji kao na prethodnoj slici.
Kako do danas nije bilo moguće vidjeti nijednu snimku suterena hotela Krka koja je nastala tako davno a da bi se na njoj vidjeli detalji kao na ovoj iz 1896. godine slijedi zaključak. Prema stilu gradnje i dimenzijama prozora i vrata, te nadvratka i kamenih ukrasa nad prozorima i vratima, te kakvim stilom kovanih željeznih rešetaka na prozorima i masivnim drvenim vratima u suterenu su bile zaštičene unutrašnje prostorije to ispada da je na temeljima nekadašnje “Pulver station” skladišta mljevenog buhaća nadograđena zgrada. Tek kasnijom prodajom cijele zgrade i prenamjenom novog vlasnika u hotel vidimo različite vremenske stilove kad se usporede gornji katovi sa suterenom. Isto treba napomenuti da gornja terasa na voltima je novog stila i jako uska u odnosu kakvu je danas znamo.
Ulaz u dioničko društvo Monte Promina nad kojim se vidi ploča firme sa imenom i ispod ukrštena maca i čekić simboli rudnika ugljena Siverić.
Kraj ljeta, vrijeme za trganje i šibenska obala sa gajetama pristiglim sa punim velikim maštilima masta.
Težakinje sa vidrima na glavi prenose mast do konoba 1896. godine.
Još jedna snimka poluotoka Mandalina na kojoj se od seoskih zidina pa do punte jedino vide ostaci nekadašnje zgrade na vrhu gdje je bio lazaret a gdje su se spaljivale i raskuživale lešine oboljelih iz karantene. Poluotok je bio skoro bez nasada osim nešto zasađenih borova na vrhu, te na samoj punti usidreni Schwarzenberg koji je u to doba još bio bijel.
Šibenski predio Dolac na snimci sa parobroda iz 1892. godine.
Na slici Dominikanskog samostana i bute kojom se prolazilo u Dolac a nad kojim su Domonikanci imali monopol vidi se još jedan otvor čak i širi od samog prolaza kroz butu. U to vrijeme 1892. godine je morsko žalo bilo udaljeno
svega nekoliko metara te se vide lavandere lijevo i desno na slici koje su profesionalno radile kao pralje perući
rublje šibenske gospode. Rublje koje se suši vidi se na ogradi vrta Dominikanskog samostana kao i na gornjoj slici
pod zidinama samog sv. Mihovila. Lijeva crvena strelica trebala bi pretstavljati ulaz u jedini škver u Šibeniku koji
je bio u nekoj večoj kući na samoj obali mora tako da nije bilo teško za porinuti omanji drveni brod koji se je u
njemu gradio. Već na prelazu stoljeća taj otvor je zazidan i ne vidi se više ni na jednoj novijoj fotografiji.
Desna strelica je današnja buta.
CESTA ZA BILICE 1896. GODINE
Cesta od Meteriza pa nizbrdo prema Bilicama, te poslije odvojka za Stubalj nastavlja uzbrdo na prijevoj pa desno u sredini slike poviše težaka sa magarcem. Ni lijevo ni desno od ceste nema ni jednog objekta za stanovanje. Sredinom ceste korača još jedan težak sa krtolom na ramenu. S lijeve strane ceste vidimo stupove za struju, a desnom stranom su razmješteni telefonski stupovi koji su bili veza centrale na Krki sa vilom Maischner, kasnije vila Pasini.
Kod nas malo poznat način prenošenja masta od polja do konobe je bio zastupljen i u šibenskom kraju, kao i na otocima te se isti može vidjeti i u postu iz Splita iz 1896. godine. Vidimo težaka kako goni na magarcu dvije kozje mišine pune masta, a pred njim korača momčić od desetak godina sa šibenskom kapom. Možda netko uspije po crtama lica momčića prepoznati nekog svog pretka koji je bio rođen oko 1885. godine.