Intarzija koja gotovo savršeno prikazuje zlarinsku koraljarnicu u kazermi, u vlasništvu je nasljednika u obitelji koraljara Viktora Lukina. Radi se o intarziji sada, nažalost, pok. gospodina Srećka Ljuba. Pok. Srećko Ljuba, vrhunski stolarski majstor, intarzijama je prenio mnoge slike zlarinskog života.
Željezna škrinja u kojoj se čuvao sirovi koralj za obradu. Bila bi puna koralja nakon bogatog lova. Sada je u postavi zlarinskog muzeja. Stalno je bila na tom mjestu u koraljarnici. Identična škrinja nalazi se u postavi Kneževa dvora u Dubrovniku. Vjerojatno se radi o radu venecijanskih majstora. U zgradi sadašnjeg zlarinskog muzeja , tzv. kazermi, boravila je jedna obitelj, koja je emigrirala početkom 2. Svjetskog rata i radi se vjerojatno o njihovoj škrinji.
Viktor Lukin na radilištu fine ručne obrade koralja uz veliki drveni stol za kojim su bila još tri radna mjesta. Nakon odabira komada koralja, rezanja kliještima od tanjih prema debljima, grube obrade brusom, bušenja, slijedi fino brušenje. Obrada prikazana na slici iz sedamdesetih godina.
Koraljarska radiona na katu u kasermi sa tri radna mjesta. Lijevo se je brusio koralj, fino obrađivao u sredini i na desnoj strani bušio. Na zidu se vide razne diplome koje su zaslužili zlarinski koraljari i obrađivači od postojanja zadruge.
Viktor Lukin radi na bušenju koralja, u tadašnjoj radionici na prvom katu kazerme osmdesetih godina.
Viktor i supruga Vinka Lukin, uz izložene gotove ogrlice, narukvice i drugi nakit u kazermi osmdesetih godina. Vinka je sortirala gotovi ispolirani koralj. Sortiralo se prema boji, te nijansama koralja, po kvaliteti i obliku. Ona je većinom dizajnirala nakit i dovršavala slaganje u ogrlice, narukvice, naušnice, uz završno montiranje kvalitetnih kopčica.
Viktor Lukin obrađuje koralj u staroj koraljarnici u kazermi, prostoru sadašnjeg zlarinskog virtualnog Centra koralja. Majstorski je ručno obavljao taj posao. Jako je cijenio svaki komadić koralja znajući koliko ga je teško uloviti kako je i sam lovio koralj, a zadnji je koraljar koji ga je lovio inžinjom.
Vinka Lukin, krajem devedesetih u prostoru nasuprot obiteljske kuće gdje je bio izložen izrađen nakit za prodaju. Sa stropa visi maketa inžinja, mreže kakvom se lovio koralj.
Viktor Lukin, početkom 2000.godine u svojoj radionici, uz obiteljsku kuću, uz brus obrađuje koralj. Do kraja života često je bio u svojoj radionici, kako bi rado nešto nekome popravio ili napravio nešto novo, jer je zaista to radio s ljubavlju.