Već 1915. godine su se zazivala stara blagoslovljena vremena:
BLAŽENA STARA VREMENA PERČINA, KAD VINO SE NA KVARTUČE PRODAVALO I CVANCIKE ODZVANJALE! ŽIVOT JE BIO JEDNOSTAVNIJI, JEFTINIJI, ALI JE ZATO RAD BIO PLAĆEN BLAGOSLOVOM.
Trg pučkih kapetana u vrijeme jematve nekada u tridesetim godinama XX stoljeća. Trg je popločan oblutcima i pun je bačava zalivenih vodom radi rasušenosti. Kućica istočno od česme je u stvari potleušica od koje danas možemo na donjoj slici prepoznati oveće kamenje i nadogrđene katove.
Današnji izgled trga kojim je dominirala gorička česma i isti prozori prepoznatljivi na obe slike.
Nekoliko generacija Vlaja na šibenskim ulicama u nošnjama, ili u najboljem izdanju obućeni za odlazak na pazar u Šibeniku.
Gorički težak u šetnji i dokolici, dok babe pletu đempere. Ulica je popločana oblutcima i puna bačava pred jematvu. U pozadini se nazire vrh česme.
Današnji izgled Trga pučkih kapetana sa novo popločanom ulicom i istim mjestom kao na prethodnoj slici.
Šibenski težak u dokolici pred svojom tovernom i praznim bankom. Poviše vrata visi kita borovine kao znak da se prodaje opol u toverni. Današnja ulica Nove crkve je puna bačava koje se pripremaju za jematvu. Od starih običaja ostala su još samo dva mjesta za marendavanje kao nekada.
Ulica Nove crkve kakvu je danas vidimo i doživljavamo, bez toverni i konoba i bačava pred jematvu pred svakim ulazom u konobu. A od višestoljetne patine od šibenskih komina po zidovima više nama ni traga na svijetlim kamenim zidovima.
Jutarnji posjetilac iz šibenskog zaleđa u svojoj tipičnoj morlačkoj nošnji sa dugom lulom u kojoj puši čoju.
Uska kuća na Gorici u vrijeme jematve sa bačvom pred konobom. U odnosu na danas nema skalina ni uređenog pločnika već neravni kameni put prema Sv. Ani. Prema pričanju starih goričkih težaka konji su morali dovesti pune karove grožđa u karatilu do konoba, što nije bilo baš lako na pojedinim mjestima gdje je bilo previše uzbrdo i vrcale su iskre pod kopitima konja.
Uska kuća između Ulice Jurja Petrovića i Ulice graditelja Skoka današnji izgled sa mnoštvom skalina.
Težaci sa Gorice su još sedamdesetih godina imali štale za svoje konje i magarce na nezamislivim mjestima, tj. u svojim štalama koje nisu bile pristupne karovima, već samo konjima. Tako vidimo i konja pred uskom kućom koji sam odlazi na zasluženi odmor u svoju štalu penjući se mnogim skalama.
Slika nastala po završetku I svjetskog rata sa šibenskom katedralom sv. Jakova u krupnom planu. Na lijevoj strani slike je kuća Vidović na čijem kantunu je obješena kita smrike, a koja je u ono doba predstavljala prodaju crnog vina u tovernama. Konoba u kojoj se prodavalo crno vino nalazila se u prizemlje kuće Vidović.
Škovacin na poslu sa svojom metlom od brezovog šiblja koje su bile djelotvorne i trajne. Karijola metalna bačva na velikim metalnim i teškim kotačima mu je uljepšavala život naročito kad je uspije napuniti. “U prvom desetljeću 20. stoljeća birani su nadničari (pometači) koji su odvozili gradski otpad iz kućanstava na udaljenija mjesta od grada pod određenim uvjetima. Odvoz gnojiva bi se vršio jednom dnevno”.
Prema priči putopisca sa kraja XIX stoljeća: ” ŠKOVACINI PODSJEĆAJU NA ONE U ENGLESKOJ IZ NAŠEG DJETINJSTVA; ONI IDU NAOKOLO ZVONEĆI I UZVIKUJUĆI “ŠKOVACE-EE”. NA TAJ ZVUK SVAKOJAKO SMEĆE SE IZNOSI I STAVLJA U KARIJOLU KOJA SE POLAKO KOTRLJA DUŽ USKIH ULICA.”